Ciste bubrega

Ciste bubrega često se dijagnosticiraju posljednjih nekoliko desetaka godina, otkad je ultrazvuk ušao u široku primjenu.

To ujedno znači da one najčešće ne izazivaju nikakve tegobe, i da se otkrivaju sasvim slučajno prilikom UZ pregleda. Ciste bubrega predstavljaju slučajan nalaz pri ultrazvučnom pregledu trbušnih organa. Radi se o ‘mjehurićima’ različite veličine i broja, koji su ispunjeni bistrom tekućinom. Mogu se pojaviti ili na samo jednom ili na području oba bubrega, a po položaju mogu biti smještene na periferiji bubrega (kortikalne) ili centralno (peripijeličke ciste). Potonje svojim rastom znaju pritiskati krvne žile i živce bubrega, što obično rezultira tupim bolovima.

Rijetko su opisani tumori unutar stjenke ciste. Uzrok pojavi cista nije sasvim poznat, ali se smatra da se radi o grešci u spajanju tubula, odnosno kanalića koji prožimaju bubreg. Postepen rast i odsustvo bilo kakvih tegoba nalaže najčešće samo periodičko praćenje ultrazvukom. Ako su ciste jako velike (7-10 cm i više) i izazivaju tupu bol, moguće je pokušati relativno jednostavnu perkutanu punkciju i sklerozaciju ciste. Radi se o zahvatu koji se obično vrši u lokalnoj anesteziji. Pod kontrolom ultrazvuka posebnom se iglom nabode cista i evakuira sadržaj. Zatim se ubrizga sredstvo čiji je zadatak skleroziranje stjenke i sprečavanje ponovnog nakupljanja tekućine. Zahvat je jednostavan, ali, nažalost, često neuspješan, jer dolazi do ponovnog nakupljanja. Ako se radi o peripijeličkim cistama, takvi se postupci ne izvode, jer može doći do neželjenog oštećenja velikih krvnih žila bubrega. U tim, kao i u slučajevima neuspješnog skleroziranja, u obzir dolazi otvoreni kirurški zahvat. Poseban problem predstavlja nalaz velikog broja cista različite veličine, koje dovode do postepenog prestanka rada bubrega, a oboljeli nakon niza godina mogu završiti na kroničnoj hemodijalizi ili transplantaciji bubrega.

Odgovori