Gljiva grmača – Neki ovu gljivu porede sa vrganjem, a postoje i oni koji se usude reći da je čak ukusnija od vrganja

Grmača ne voli samoću, nego raste u grmovima zbijena u guste busenove. U šumi ih se može pronaći od lipnja do rujna, no, ovisno o nadmorskoj visini, ima ih i kasnije.

Gljiva grmača je jedna od najviše rasprostranjenih gljiva u listopadnim šumama. Zbog toga je jako često vidimo po tržnicama, a koncem rujna uglavnom završava njezina berba.

Jako je ukusna, zbog čega je gljivari znaju usporediti sa vrganjem, a meki gurmani tvrde da je čak i ukusnija od vrganja. No, to ćemo ostaviti svakom da prosudi sam za sebe.

Kako god, i ovo je jedna jako vrijedna, zdrava i ukusna namirnica. Raste u busenu koji sačinjava mnogo malih gljiva. Ima žućkasto-smeđe klobuke, zvonaste, prekrivene bradavičastim vlakancima.

Jesenske vrste gljiva prvo rastu na višim nadmorskim visinama, a zatim ih se, tjednima poslije, može pronaći u nizinama. Za proljetne vrste gljiva vrijedi obrnuto, pa tako najprije rastu u nizinama.

Grmača raste tijekom ljetnih mjeseci i rane jeseni, a značajka joj je ta da može podnijeti iznimno visoke temperature kad druge gljive obično ne uspijevaju.

Kod grmače, koja raste uz panjeve, prepoznatljiv je zvonasti klobuk, jedini jestivi dio biljke jer su stručci previše vlaknasti. Može se jesti u različitim kombinacijama, a pogodna je i za duboko zamrzavanje ako je prethodno blanširana.

Kako bi je očuvali na dulji rok, neki je kisele, a može se i sušiti.

Odgovori