Heliko bakterije – simptomi i liječenje

Bolovi u želucu, nadutost, žgaravica, mučnina i gubitak apetita mogu da budu znakovi bezazlenog virusa ili blažeg trovanja hranom, ali i infekcije koju izaziva opasna heliko bakterija.

Helicobacter pilory napada sluznicu želuca, a procjenjuje se da je ovom bakterijom zaražena čak polovina čovječanstva. Spada u jedan od najčešćih uzročnika bolesti gornjeg digestivnog sistema, a u ljudskom organizmu, potpuno neprimjetno, može da bude prisutna decenijama.

Heliko bakterija pripada gram-negativnim bacilima, a osim u sluznici želuca može da se pojavi i u zubnim naslagama, pljuvački, ranicama u usnoj duplji i stolici. Bakterija se u organizmu najčešće pojavljuje još u djetinjstvu i to zbog loših higijenskih navika. Ipak, s obzirom da simptomi mogu da miruju godinama, vrlo je teško utvrditi kako je bakterija dospjela u organizam. Neispravna voda, zagađena hrana i nedovoljna higijena ruku su najčešći načini da se bakterija nastani u želucu. Zato se ova bolest naziva i „bolest prljavih ruku“. Zaražena osoba može infekciju da prenese na drugu osobu ljubljenjem.

Češće se pojavljuje u slabije razvijenim zemljama svijeta, gdje se precjenjuje da je čak 80 odsto stanovništva zaraženo infekcijom. U razvijenijim zemljama taj procenat se kreće između 20 i 50 odsto.

Simptomi

Istraživanja su pokazala da heliko bakterija može godinama da postoji u organizmu bez izraženih simptoma i većih zdravstvenih tegoba. Da li će se i kada ovi simptomi manifestovati zavisi od opšteg zdravstvenog stanja svakog pojedinca, te urođene ili stečene otpornosti organizma na različite podražaje. Dakle, bakteriju možete da „pokupite“ tokom djetinjstva, a da se njeni simptomi ukažu godinama, pa i decenijama kasnije.

Najčešći simptomi infekcije su: bolovi u želucu; stalni osjećaj nadutosti; mučnina i nagon za povraćanjem; često podrigivanje, žgaravica i neprijatan zadah; otežano varenje, opstipacija i pojava tragova krvi u stolici; gubitak apetita i naglo mršavljenje.

Osim ovih fizičkih, ponekad se javljaju i psihički simptomi poput depresije, anksioznosti i hronične iscrpljenosti organizma praćene nedostatkom životne energije.

Ukoliko se na vrijeme ne liječi ili se prisustvo infekcije otkrije u poodmakloj fazi, heliko bakterija može da izazove ozbiljne bolesti poput čira na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, gastritisa ili karcinoma želuca.

Dijagnoza i liječenje

Ukoliko prepoznate barem nekoliko simptoma infekcije koji traju duže od par dana, obavezno se obratite ljekaru. Sam pregled je vrlo jednostavan, ne traje dugo, a rezultati vas mogu poštediti dodatnih komplikacija i veće brige. Jako je važno da ne pokušavate da budete „sam svoj doktor“, jer ćete se infekcije mnogo brže riješiti ako koristite terapiju koju vam propiše vaš ljekar.

Prva metoda dijagnostikovanja infekcije heliko bakterijom, te najbolji pokazatelj uspješnosti terapije je ureaza izdisajni test. Testiranje se vrši tako što pacijent popije tabletu koja sadrži ureu sa ugljenikom C13. Bakterija sadrži enzim ureazu koji metaboliše ureu sa Cl3, oslobađa ugljen-dioksid i izbacuje ga prilikom izdisaja zajedno sa ugljenikom C13.

Druge metoda dijagnostikovanja infekcije podrazumijevaju pregled krvi, pljuvačke ili stolice, manje su pouzdane u odnosu na urea izdisajni test. Naime, one mogu dati i lažne pozitivne razultate na prisustvo bakterije i dugo nakon izlječenja bolesti.

Treća metoda je gastroskopija i smatra se najpouzdanijom u odnosu na sve prethodno navedene. Ipak, preporučuje se u slučajevima kada pacijenti imaju preko četrdeset godina i pozitivnu porodičnu anamnezu. Prilikom gastroskopije uzorak se uzima direktno iz sluznice, te se šalje na detaljnu patohistološku analizu.

Heliko bakterija se liječi kombinacijom najmanje tri lijeka – dva antibiotika i inhibitora protonske pumpe, koji smanjuju kiselost i stvaraju nepovoljne uslove za razvoj bakterije u želucu. Osim toga, preporučuju se probiotici, dok se tzv. H2 antagonisti daju kada prisustvo heliko bakterije još nije dokazano. Ako bakterija izazove nova oboljenja, liječenje se dopunjuje uvođenjem novih terapija, dok se karcinomi i limfom želuca liječe hirurškim putem.

Terapije mogu da izazovu nuspojave poput osjećaja „metalnog“ ukusa u ustima, grčeva u stomaku, dijareje, crno prebojene stolice ili zatvora. U nekim od tih slučajeva uvode se probiotici, dok se kod drugih terapija prekida ili se mijenja doza i kombinacija lijekova.

Za uspješno izlječenje veoma ja važno da ne pijete alkohol, jer se u kombinaciji s terapijom mogu javiti mučnina, povraćanje, snažna glavobolja, pojačano znojenje i ubrzan puls.

Procjenjuje se da oko 20 odsto oboljelih nakon terapije ne bude potpuno izliječeno. Zato ljekari uvode nove lijekove, a nakon što se terapija završi radi se novo testiranje. Pacijent se smatra izliječenim ukoliko četiri sedmice poslije završetka tretmana ureaza izdisajni test ili gastroskopija pokažu negativne rezultate na infekciju heliko bakterijom.

Ishrana

Na žalost, brz životni tempo nameće nam nezdrave načine ishrane. Brza hrana, gazirani sokovi u saradnji sa stresom, mogu da „probude“ heliko bakteriju u želucu. Da bi se izliječila infekcija, osim navedenih terapija, potrebna je i potpuna promjena načine ishrane i životnih navika. Baš kao i zdrave osobe, osobe kod kojih se utvrdi prisustvo bakterije, trebaju jesti često i redovno i to u manjim količinama. Treba izbjegavati ljutu i jako začinjenu hranu, a naročito alkohol.

Nerijetko, infekcija može biti praćena celijaklijom – intolerancijom na gluten, pa bi oboljela osoba trebalo da izbjegava namirnice koje sadrže gluten. Najviše glutena imaju proizvodi od pšenice, raži i ječma, poput hljeba, peciva i tjestenine. Osim toga, nepoželjni su kravlje mlijeko, soja, kafa, so, prerađena hrana, te crveno meso. Gazirana pića takođe treba izbjegavati.

Dnevni meni se mora sastojati od mnogo voća i povrća. Preporučuju se jabuke, brusnice, luk, celer i mahunarke. Meso ne treba izbjegavati, ali prženje, naročito grilovanje, obavezno! Zato je riba sasvim prihvatljiva i poželjna namirnica u jelovniku!

Priroda propisuje recept

Kažu da nema bolesti kojoj priroda ne može da uzvrati udarac. Tako je i sa liječenjem infekcije heliko bakterijom. Osim propisane terapije te promjene načina ishrane, biljni čajevi i proizvodi mogu da ubrzaju liječenje i ublaže simptome bolesti. Čuvarkuća, sjeme lana, kantarion, brusnica, malina, kokosovo ulje, u sušenom obliku ili u formi smjesa za čajeve, pridonose bržem izlječenju.

Čuvarkuća je, po svemu sudeći, čudotvorna biljka. Njeni listovi koriste se za liječenje mnogih bolesti, a jedna od njih je infekcija heliko bakterijom. Sve što vam je potrebno je 300 grama mljevenih listova čuvarkuće i dvije – tri kašike meda. Svako jutro treba jesti jednu supenu kašiku ove smjese. Tretman se ponavlja dva do tri puta, a negativan nalaz na heliko bakteriju možete očekivati nakon šest mjeseci.

Sjeme lana, kao i laneno ulje pokazali su se kao veoma hrabri borci u ratu s holesterolom, probavnim smetnjama, alergijama, te različitim upalama. Borba s heliko bakterijom je samo jedna u nizu bitaka u kojima laneno sjeme pobjeđuje. Recept za ovaj prirodni lijek je vrlo jednostavan. Dvije kašike sjemena lana prelijte s 300 ml ključale vode, poklopite i ostavite da odstoji minimalno sat vremena. Nakon toga smjesu procijedite i pojedite po jednu kašiku prije svakog obroka.

Kupus je veoma zdrav. Osim što je prepun željeza i vitamina C, pomaže i u zaštiti želuca te liječenju bolesti digestivnog sistema. Za smanjenje simptoma i liječenje infekcija uzrokovanih heliko bakterijom najefikasniji je sok od kupusa. Ne možete ga pronaći u prodavnici, ali ga možete napraviti sami! Uzmite jednu srednju glavicu kupusa, isijecite je na sitnije komade te izmiksajte u blenderu. Dobijeni sok podijelite na tri dijela, te po jedan dio pijte prije svakog obroka.

Med i propolis takođe mogu da pomognu u liječenju infekcija. Jednu kašiku meda razmutite u čaši vode i pijte svaki dan. Propolis, osim što pouzdano jača imuni sistem, pomaže i u liječenju želuca. Sipajte 10 kapi propolisa u 200 ml vode, te pijte prije svakog obroka, minimalno tri puta dnevno.

Brusnice i maline takođe pomažu u liječenju infekcije. Brusnice su bogate vitaminom C i antioksidansima koji sprečavaju širenje bakterije u želucu. Osim toga, brusnice povećavaju apsorbciju vitamina B12 koji je neophodan u liječenju gastritisa. Maline sadrže kiselinu koja se pokazala kao veoma jak antioksidans.

Čajevi od kamilice, majčine dušice, đumbira i komorača mogu uspješno da zamijene gazirane sokove i druga štetna pića, a efikasno smanjuju tegobe uzrokovane infekcijama digestivnog trakta, naročito onih koje izaziva heliko bakterija.