Kako da izgurate sa povišenom tjelesnom temperaturom? Naučite smanjiti temperaturu kada je potrebno

Granica normalne tjelesne temperature se smatra 36.8 +/- 0.4°C. Povišena tjelesna temperatura je simptom upalnog procesa u organizmu i nastaje kao rezultat djelovanja specifičnih kemijskih spojeva na termoregulacijski centar u mozgu.

Ona u stvari predstavlja pokazatelj tijeka bolesti ili je mjerilo uspješnosti same terapije ukoliko je započeta.

Vrlo je bitno shvatiti da je antipireza, tj. smanjivanje povišene tjelesne temperature i njeno vraćanje u normalu u stvari simptomatsko liječenje bolesti. Taj čin ne predstavlja izlječenje bolesti, nego samo otklanjanje jednog od simptoma da bi se time olakšalo organizmu koji se suočava sa bolešću. To je naročito važno kod rizičnih grupa bolesnika kod kojih bi trajnije izlaganje povišenoj temperaturi moglo dovesti do ozbiljnih oštećenja. Sama febrilnost do 40°C kod prethodno zdravih pacijenata, pa čak i kod djece ne uzrokuje nikakva oštećenja, ali kod kroničnih srčanih ili plućnih bolesnika, djece koja u anamnezi imaju febrilne konvulzije i kod trudnica naročito u prvom tromjesečju trudnoće može da izazove štetne posljedice. Stoga se već kod prvih znakova konstantnog porasta temperature primjenjuje jedna od metoda antipireze.

Za skidanje povišene temperature u praksi se primjenjuju lijekovi, ali i fizikalna metoda. Antipiretici predstavljaju grupu lijekova čiji se mehanizam djelovanja zasniva na inhibiciji sinteze prostaglandina blokadom enzima COX u ciklusu arahidonske kiseline, koji je zadužen za njihovu sintezu.

Prostaglandini su supstance koji centar za termoregulaciju podižu na višu razinu, pa smanjenjem njihove koncentracije dolazi i do smanjenja tjelesne temperature. Najčešće korišteni i najpoznatiji antipiretici su acetilsalicilna kiselina, paracetamol, ibuprofen, diklofenak, metamizol. ASA (acetilsalicilna kiselina) je u praksi najduže upotrebljavan antipiretik. Djelovanje je antiinflamatorno, antipiretsko, analgetsko i antiagregacijsko. Vrlo je učinkovita u spuštanju povišene temperature, djelovanje ispoljava veoma brzo i ono traje čak i do 6 sati. Primjenjuje se u dozama od 300-900mg svakih 4-6 sati, s tim da se mora imati u vidu da je dozvoljena maksimalna dnevna doza 4 g. Ne treba se koristiti uzastopce duže od 3 dana.

Upotreba ASA se ne preporučuje astmatičarima, osobama sa oštećenjima želuca, trudnicama u posljednjem tromjesečju trudnoće, ali i djeci mlađoj od 12 godina. Kod djece primjena acetilsalicilne kiseline može dovesti do Reyeovog sindroma (ozbiljna oštećenja jetre i mozga). Također je potrebno napomenuti opasnu interakciju acetilsalicilne kiseline sa svim antikoagulantnim lijekovima, pa se kod osoba koji su na antikoagulantnoj terapiji, ASA ne primjenjuje.

U nastavku pročitajte još savjeta kako da smanjite povišenu tjelesnu temperaturu

Zbog pojave gorušice, mučnine, povećane sekrecije želučane kiseline, ASA se primjenjuje uvijek nakon obroka, jer se na taj način smanjuju njena neželjena djelovanja. Ibuprofen se kod odraslih više upotrebljava kao antireumatik, ali njegovo antipiretsko djelovanje je vrlo moćno, tako da se on mora svrstati i u grupu antipiretika. Djelovanje mu je kao i ASA, tj. analgetsko, antipiretsko i antiinflamatorno. To je prvi lijek iz svoje kemijske grupe koji je počeo da se koristi, pa su iskustva sa njim jako raširena. Doze koje se koriste su 1200-1800 mg na dan, s tim što maksimalna dnevna doza može da iznosi i 3000mg. Obično se tako visoke doze ne upotrebljavaju, pa je optimalna njegova primjena kod odraslih u dozi od 400 mg svakih 4 do 6 sati. Neželjena djelovanja ispoljava najviše u gastrointestinalnom traktu, naročito su česti blaži bolovi u želucu, pošto kao i ASA izaziva povećanu sekreciju u kiseline u želucu.

Ibuprofen je potpuno siguran i za primjenu kod djece, s tim što je tu doza prilagođena na 20-30 mg/kg na dan, ali se obično koristi 4-6 puta tijekom dana, pa to iznosi oko 5-10 mg/kg u pojedinačnoj dozi.

Diklofenak se poput ibuprofena može koristiti u antipiretskoj terapiji. Razlika u aktivnosti nije značajna, ali su zabilježene razlike u individualnoj toleranciji i odgovoru na terapiju. Ne postoje nikakve prednosti diklofenaka u antipirezi odraslih u odnosu na ostale, pa je njegova primjena moguća, ali nije raširena. Doze primjene su 75-150mg na dan, a maksimalna dozvoljena doza je 200 mg/dan.

S druge strane, diklofenak predstavlja snažan antipiretik u pedijatriji. Vrlo uspješno spušta povišenu tjelesnu temperaturu, djelovanje je brzo i dugotrajno, ali baš zbog svog brzog djelovanja primjenjuje se u slučajevima kada drugi antipiretski lijekovi ne pokazuju potrebno djelovanje ili postoji opasnost od febrilnih konvulzija. Mora se naglasiti da je u većini slučajeva kod djece bitnije postepeno spuštanje temperature ili njeno održavanje u blago povišenim granicama, nego nagli pad kakav će izazvati diklofenak. U pedijatriji se primjenjuje u obliku supozitorija (čepića), koje se primjenjuju rektalno, a doze za djecu su 1-3 mg/kg na dan, i obično se primjenjuje podijeljen u 2- 3 doze dnevno.

Paracetamol je jako raširen lijek u terapiji antipireze, kako kod odraslih tako i kod djece. Po mehanizmu djelovanja razlikuje se od prethodno navedenih lijekova i on djeluje na poseban oblik COX-3 enzima koji se nalazi u mozgu, a ne na periferiji na koji ostali antipiretici djeluju. Kao rezultat toga posjeduje analgetsko i antipiretsko, ali nema protuupalno djelovanje i može vrlo dobro da se kombinira sa ostalim antipireticima. Dobro se apsorbira nakon oralne primjene, ali mu je rektalna apsorpcija slabija i djelovanje mu je kraće, pa se mora nešto češće primjenjivati. Dugotrajna primjena se ne preporučuje, jer ona, ukoliko je primijenjen u maksimalnim dozama može dovesti do hepatotoksičnosti. To neželjeno djelovanje je manje izraženo kod djece, što se objašnjava većom koncentracijom glutationa koju djeca posjeduju, a koji djecu štiti od hepatotoksičnosti paracetamola.

Doza paracetamola za odrasle iznosi 500-1000mg i može se primijeniti 3-4 puta dnevno. Maksimalan dozvoljen dnevni unos za odrasle je 4 g. Djeci se paracetamol daje obično 4 puta tijekom dana, a pojedinačno doziranje se vrši na kg tjelesne težine, pa su doze za novorođenčad 5-10mg/kg, a kod djece starosti 1 godine i više 10-20mg/kg. Osim lijekova kao antipiretska metoda se može primijeniti i fizikalna metoda, koji podrazumijeva obloge od mokrih tkanina. U tu svrhu se koristi voda i nije dokazano da nijedna od lako isparljivih tečnosti (npr. alkohol, jabukov ocat) ima bolje djelovanje od vode. Čak što više povećava se mogućnost iritacija kože korištenjem istih. U praksi se najbolje pokazala kombinacija ova dva metoda, pa se sa ciljem odlaganja vremena ponovnog uzimanja lijeka koristi antipireza oblogama. Na taj način je organizam ostao zaštićen od neželjenih djelovanja visokih doza lijeka, a s druge strane ostvaren je i efekt održavanja tjelesne temperature u fiziološkim granicama.

Odgovori