Kako se može spriječiti i liječi tuberkuloza? Saznajte malo više o ovoj bolesti

Sušica ili tuberkuloza jako je rasprostranjena bolest, naročito u područjima gdje vladaju loše higijenske i ekonomske prilike. Iako je smrtnost od ove bolesti znatno opala zahvaljujući velikom broju novih i veoma djelotvornih lijekova, važno je biti upoznat sa opasnostima bolesti.

Dječji organizam mnogo je osjetljiviji prema bacilu tuberkuloze nego organizam odrasle osobe.

Zato djecu, pogotovu najmanju, treba posebno štititi od zaraze. Kod tuberkuloze valja praviti razliku između zaraze i same bolesti jer one ne idu uvijek zajedno. Organizam se može zaraziti tuberkulozom, ali znakova bolesti nema, ili su beznačajni. Obična je pojava da zarazu bacilima tuberkuloze (primarnu infekciju), naročito u gradovima, do završetka školovanja preboli gotovo sva mladež, a da se samo kod manjeg broja zaraza tuberkuloza pojavi kao bolest.

No nije svejedno u kojem životnom razdoblju dolazi do zaraze. Što je dijete manje, to je i osjetljivije na bacil tuberkuloze. Kod dojenčeta i malog djeteta gotovo u pravilu zaraza napreduje u bolest.

Kako se čovjek može zaraziti tuberkulozom?

Bacilom tuberkuloze čovjek se može zaraziti putem zraka, zaraženom hranom ili neposrednim dodirom zaražene osobe.

Zaraza putem zraka je najčešća, a može nastati udisanjem kapljica ili prašine. Kad se bolesnik s takozvanom otvorenom plućnom tuberkulozom nakašlje, on oko sebe izbacuje kapljice u kojima se nalaze klice. Dogodi se da dijete takve kapljice udahne i tako se zarazi. Ali kapljice mogu pasti i na tlo, osušiti se i postati dio čestica prašine koja udisanjem može doći u dišne putove.

Tako se obično pojavljuje plućna tuberkuloza. Dijete se može zaraziti hranom kad proguta bacile, najčešće ako jede mlijeko i maslac tuberkuloznih krava. Tada zaraza zahvaća probavne organe.

U dječjoj dobi česta je zaraza dodirom. Na taj način klice ulaze u tijelo putem kože i sluznica jer djeca pužu po podu i dodiruju ili hvataju zagađene igračke i predmete. Zaraza se može prenijeti i poljupcem tuberkulozne osobe. U dječjoj dobi najčešća je tuberkuloza pluća, a rijetko tuberkuloza probavnih organa, dok su oboljenja drugih organa, kao što su koža, spolovilo itd. još rjeđa.

Kako se može utvrditi boluje li dijete od tuberkuloze?

Pomoću tuberkuloznih proba može se utvrditi da li je dijete zaraženo ovim bacilom. U tu svrhu upotrebljava se tuberkulin koji je toksin (otrov) tuberkuloznog bacila. Tuberkulin se stavlja na kožu ili se u nju uštrcava. Na mjestu dodira tuberkulina s kožom, nakon stanovitog vremena, javljaju se kod već zaražene djece određene promjene. Kod djece koja nisu zaražena ne javljaju se na mjestu dodira s tuberkulinom nikakve promjene. Tuberkulinske probe upotrebljavaju se, osim toga, i za kontrolu cijepljenja »beseže« cjepivom. Kad se dijete prvi put zarazi bacilom tuberkuloze, takvu bolest nazivamo primarnom tuberkulozom.

Kod djece s primarnom tuberkulozom najčešće su zahvaćena pluća. Na plućima se javljaju zasjenjenja, a najbliži limfni čvorovi nateknu. Uz ove promjene, koje se vide na rendgenu, javljaju se i popratni znakovi bolesti. Gube se apetit i težina, a javljaju se umor i povišena temperatura. Promjene na plućima mogu brzo nestati, a ostaju samo neznatna ovapnjenja. U nekim slučajevima bolest napreduje, pa dolazi do lakših ili težih komplikacija. Glavne teškoće nastaju od povećanih i promijenjenih limfnih čvorova, koji mogu pritiskivati okolno tkivo, pa čak i prodrijeti u dišne putove. Takva bolest zahtijeva dugotrajnije liječenje u bolnici. Pošto se primarna tuberkuloza izliječi, bacili mogu još dugo živjeti ukopani u promijenjenom tkivu, ali ne prave smetnje.

Kad otpornost organizma oslabi, što se naročito događa u toku nekih bolesti kao što su ospice i hripavac, ali i drugih, preostali bacili tuberkuloze mogu se limfnim ili krvnim putem raširiti po tijelu. Bolesti koje nastaju na taj način spadaju u tzv. postprimarnu tuberkulozu. U to se ubrajaju neka veoma teška oboljenja, koja su u vrijeme dok nije bilo odgovarajućih lijekova redovito završavala smrću, kao milijarna tuberkuloza i tuberkulozni meningitis. Čim se posumnja na te bolesti, djecu treba što je moguće brže uputiti u specijalne bolnice koje se bave liječenjem tuberkulozne djece. Posljednjih dvadeset godina u liječenju tuberkuloze napravljen je golem napredak i to upotrebom niza izvrsnih lijekova kao što su streptomicin, eutizon i PAS. Zahvaljujući njima, smrtnost je naglo pala, a samo liječenje postalo je znatno efikasnije i brže. Osim što prima lijekove, tuberkulozni bolesnik mora mirovati, a prehrana treba biti obilna i kalorična, s dovoljno bjelančevina, vitamina i minerala. Treba voditi računa o tome da bolesnik ne dobije i neko drugo oboljenje, koje bi smanjilo otpornost i pogoršalo bolest, kao što su gripa, ospice, hripavac, žutica itd.

U borbi protiv tuberkuloze osobito značenje ima pravovremena zaštita od bolesti. To se može provesti bilo mjerama koje sprečavaju tuberkulozne infekcije (ekspoziciona profilaksa), bilo nastojanjem da se zaražena djeca ne razbole od tuberkuloze (dispoziciona profilaksa). Zaraza se može spriječiti time da zdrava djeca ne dolaze u dodir s tuberkuloznim bolesnicima. Zato treba voditi organiziranu kontrolu nad tuberkuloznim bolesnicima. Osim toga, treba sprečavati dodir s tuberkuloznim domaćim životinjama i njihovim izlučevinama. Prije svega, treba voditi nadzor nad tuberkuloznim kravama. Kravlje mlijeko koje služi za prehranu treba uvijek prethodno prokuhati.

Usprkos mjerama koje se provode, veoma je teško u potpunosti spriječiti zarazu. Djeca prije ili kasnije ipak dođu u dodir s bacilom tuberkuloze. Da bi se spriječila oboljenja s primarnom tuberkulozom, kod novorođenčadi i djece koja negativno reagiraju na tuberkufin vrši se umjetna i bezopasna zaraza tuberkuloznim beseže cjepivom. Cjepivo sadrži oslabljene bacile kravlje tuberkuloze koji ne mogu izazvati bolest, ali stvaraju stanovitu otpornost prema tuberkuloznoj zarazi. Ali, i unatoč cijepljenju, potrebno je u djeci jačati otpornost i voditi brigu o prehrani.

Odgovori