Ljekovita biljka ariš – Poseban je po tome što je u pitanju jedino crnogorično drvo koje svake godine gubi listove

Ariš je u biti crnogorično drvo, a poseban je po tome što je u pitanju jedino crnogorično drvo koje svake godine gubi listove, odnosno svoje iglice.

Drvo ariša visoko je između 20 i 40 metara, a prepoznajemo ga po tankim pognutim granama, crveno-smeđom ispucanom korom i šiljastom krošnjom.

Lijepe i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po 20-60 u broju. Te iglice u jesen otpadaju, što je jako neuobičajeno za crnogorično drvo.

Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi ženski cvjetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju miris po balzamu, nalik na limun. Smola drveta ariš ima miris na balzam, a okus podsjeća na terpentin.

Stanište ovog crnogoričnog drveta su najčešće planine, pa je dosta često da ova biljka sačinjava goleme šumske prostore. Brzo raste i zbog toga se sadi i uzgaja.

Ljekoviti dio biljke ariša su zeleni češeri koji se sakupljaju u proljeće i početkom ljeta. Ljekovite su i iglice biljke koje se sakupljaju tijekom cijele godine, a smola i kora u jesen.

Ljekovito djelovanje biljke ariš je višestruko. Često se od ariša koriste iglice i mladi češeri za pripremanje uvarka, za kupku u liječenju psihički rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba.

Također, iglice i kora ariša se koriste za pripremanje obloga za liječenje rana koje su upaljene, te prignječenosti i čireva. Čaj pripremljen od kore ariša tjera na mokrenje, liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve. Smola od ariša pripremljena s vinom i medom čisti začepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pijesak i kamenje iz žuči, bubrega i mokraćnog mjehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje.

Odgovori