Malo zdravih činjenica o proteinima i pravilnom unosu proteina

Mnogi od nas ne znaju da čak dvije trećine proteina potrebnih u ishrani treba da budu biljnog porijekla.

Proteini, odnosno bjelančevine, su neophodni za svaku reakciju u našem organizmu.

Oni su važni za vid, imuni sistem te rad mišića, a neki od njih su hormoni, poput hormon rasta poznatog pod nazivom inzulin. Također bez proteina ne mogu da se izgrađuju tkiva, odnosno stanice u našem organizmu. Proteini su i enzimi, koji učestvuju u milijardama kemijskih reakcija u organizmu, a dio su i staničnih membrana i potpomažu ulasku potrebnih molekula u stanice i njihovom izlasku iz njih.

Zbog svega spomenutog ne treba posebno pojašnjavati važnost optimalnog unosa proteina u organizam. Ukratko, proteini održavaju efikasnost organizma i ponovo uspostavljaju pravilan rad unutrašnjih organa. Sastavljeni su od amino-kiselina, a tijelo je u stanju većinu da proizvede samo. Devet proteina ipak tijelo ne može da proizvede pa njih moramo unositi u organizam hranom. Ako te takozvane esencijalne amino-kiseline ne unesemo hranom, organizam će ih uzimati iz proteina koji su njegov sastavni dio, odnosno iz mišića, da to nadoknadi.

Gdje možemo pronaći proteine?

Namirnice životinjskog porijekla daju nam proteine kompletnog potrebnog sastava, dok su namirnice biljnog porijekla siromašnije za neke od esencijalnih amino-kiselina, ali se ipak preporučuje da dvije trećine dnevnih potreba za proteinima zadovoljavamo biljnom hranom. Da bi održali spomenuti raspored trebamo koristiti namirnice poput mahunarki i povrća za koje se zna da u sebi sadrži potrebne proteine. Ako se biljni proteini kombiniraju sa žitaricama ili tjesteninama, kao što je to u čuvenom talijanskom jelu ‘pasta fadjoli’ (tijesto s grahom), dobit ćemo proteine usporedive sa životinjskim, pri tom bez masnoće i kolesterola koji samo opterećuju naš organizam.

Mahunarke treba jesti i zbog toga što tako umanjujemo mogućnost loma kostiju jer su bogate kalcijem, željezom i kalijem. Ovo posebno vrijedi za žene u menopauzi. Mahunarke su dobar izvor vlakana, kako topivih koja potpomažu snižavanje kolesterola, tako i netopivih koja su dobra za bolju probavu. Pored svega, mahunarke u sebi sadrže i saponine, to su supstance za koje se smatra da sprječavaju umnožavanje pojedinih vrsta tumorskih stanica, a tu su i izoflavoni, koji čiste arterije i štite organizam u cjelini. Svaka mahunarka ima posebna svojstva, pa je najbolje jesti sve vrste da bi se njihove prednosti iskoristile.

Da spomenemo neke vrijedne namirnice. Grah je bogat proteinima, ima ih čak 23.4% udjela i kalijem 1.411 miligrama u 100 grama graha, dok šareni grah sadrži mnogo vlakana, neophodnih za dobru probavu i izbacivanje ‘šljake’ i otrova iz organizma. Oko 16 grama vlakana možemo pronaći na 100 grama graha, što je dvaput veća količina od one koju pronalazimo u integralnom kruhu. Tu je i željezo (9 mg%), za čije iskorištavanje u organizmu je potrebno unijeti i hranu bogatu vitaminom C, na primjer, jesti salatu od kiselog kupusa ili neku drugu uz grah kao glavno jelo. Slanutak sadrži najviše kalcija, 142 miligrama, koji je od neprocjenjive vrijednosti za kosti i zube ali i dobru aktivnost stanica i kontrakciju mišića. U slanutku možemo pronaći i znatne količine masnoća, 6 grama, zbog čega u 100 grama ima 316 kalorija, ali su u pitanju esencijalne masne kiseline, koje organizam ne može sam da proizvede.

Oni koji izbjegavaju mahunarke zbog neprijatnosti koje one izazivaju, a to je nadimanje, trebali bi da znaju da je važno da se ove namirnice dobro skuhaju, a mnoge od njih moraju preko noći biti potopljene u vodu, da se dugo žvaču, a korisno je začiniti ih raznim aromatičnim travama koje poboljšavaju probavu. U mediteranskim krajevima koriste žalfiju, koja olakšava probavu, te mirođiju ili nanu koje pomažu apsorbiranju plinova.

Odgovori