Pravilan psihološko-duhovni pristup roditeljstvu i dojenju

Želja i cilj svakog roditelja jest odgojiti osobu koja je fizički zdrava, psihološki i duševno stabilna te koja je sposobna duhovno dozrijevati i napredovati sukladno svojoj dobi.

To je vrlo opsežna i složena zadaća, ujedno i prva prilika u kojoj mogu i trebaju izabrati prave, dugoročne odgojne vrijednosti koje će ih voditi u odgoju djeteta.

Izbor će im biti lakši ako su o tim vrednotama na vrijeme poučeni.

Što novorođenčad i dojenčad trebaju od roditelja?

To su emocionalna povezanost, osjećaj sigurnosti koji proizlazi iz povjerenja da se roditelji o njemu brinu, početak osjećaja kontrole u životu koji proizlazi iz činjenice da roditelji odgovaraju na njegovo ponašanje, potpunu brigu odnosno hranjenje, oblačenje, kupanje i zaštitu.

Saznajte sve zanimljive i korisne stvari o roditeljstvu i dojenju mališana.

U tom smislu razvoj roditeljstva prolazi kroz određene faze, pa da spomenemo koje su to faze

Tu se misli na ulazak novog člana što je stresan događaj, razrješavanje konflikta između osobnih ciljeva kao što su poslovna karijera, te udobnost naspram potreba djeteta. Tu je i promjena slike o sebi, najkraće rečeno, od djeteta svojih roditelja u roditelja svoga djeteta. Također, roditeljstvo zahtjeva davanje sebe, u potpunosti emocionalno i fizički, smanjenje emocionalne i vremenske predanosti partneru, uspostavljanje novih odnosa s vlastitim roditeljima, poticanje njihovog odnosa s unucima, ali ne oslanjanje na njih kod donošenja odluka.

U trenutku dolaska iz rodilišta mladi roditelji imaju najveću potrebu za potporom, jer tada prvi puta moraju samostalno preuzeti roditeljsku ulogu. Smirena i uravnotežena obiteljska atmosfera doprinosi uspješnijem savladavanju početnih poteškoća tijekom prilagodbe. Pristup pun razumijevanja i ljubavi doprinijet će podizanju samopouzdanja i zadovoljstva.

Pravilna je raspodjela zadataka u obitelji u prvim danima neophodna te se osim majke u aktivnosti svakako trebaju uključiti otac, braća i sestre, bake i djedovi, tete i stričevi, prijatelji… Naime, aktivnost svih sudionika pomoći će u kvalitetnom razvoju djeteta. Rađanje, roditeljstvo, ali i bolest, sastavni su dijelovi života te ih tako valja prihvaćati. Obitelj je u strahu zbog novonastale situacije te im je u tim trenucima potrebna podrška i sigurnost.

To se odnosi na situacije kada obitelj nema dovoljno znanja, ali i u situacijama kada su roditelji željni znanja u iščekivanju novog člana obitelji pročitali mnoge knjige, proučili internetske stranice i pohodili trudničke tečajeve. Uloga patronažne sestre je da toplim, ljudskim i profesionalnim pristupom poduči kako znanje primjenjivati u praksi. Samo poznavanjem svih pristupa možemo u dijalogu s roditeljima pronaći adekvatna rješenja u brizi za novorođenog člana obitelji.

Dolazak novog člana obitelji te posebno dojenje treba razmatrati kao duhovni, osjećajni i tjelesni proces, imajući na umu neodvojivost dojenja od trudnoće i poroda. Osobine svakog pojedinca, u ovom slučaju djeteta, majke, oca i ostalih u obitelji, uvjetovane su nasljednim i stečenim biološkim, psihološkim, sociološkim i duhovnim čimbenicima. Stoga svaku osobu trebamo prihvatiti cjelovito. Prava i odgovornost roditelja u donošenju odluka o zdravlju i razvoju djeteta proizlaze iz osobnih ljudskih vrijednosti i uvjerenja.

Očekujući dolazak novog člana obitelji, sabiremo saznanja, učimo i osmišljavamo aktivnosti (upotrebljavanje intelektualne ili racionalne inteligencije – IO), rođenjem i dolaskom u kuću prepuni smo osjećaja (upotrebljavanje emocionalne inteligencije – EO). Duhovna inteligencija (SO) – motivira da reagiramo na najbolji način, te u smislu životnih vrijednosti, omogućuje ljudskim bićima da budu kreativni, da promjene pravila, izmjene situaciju te stave životne situacije u širu smislenu cjelinu.

Dojenje također treba razmatrati kao duhovni, osjećajni i tjelesni proces, imajući na umu neodvojivost dojenja od trudnoće i posebice poroda. Ženi već visok IO, uz sve znanstveno utvrđene dobrobiti dojenja za majku i dijete, omogućuje da se odluči za dojenje. Ukoliko se tome pridoda i visok EO, razlozi za dojenje još se više umnažaju, jer majka već tijekom trudnoće uspostavlja prenatalnu privrženost te dobro prepoznaje djetetove osjećaje i potrebe. Visok SO, kao dominantan i integrirajući oblik inteligencije, omogućava majci da poveže razloge s razumske i osjećajne strane te smjesti dojenje u širi smisleni kontekst, doživljavajući svetost i sebedarje tog čina.

Danas se prilično mnogo proučava utjecaj vjere i duhovnosti na zdravlje. Dokazano je da duhovnost i religioznost osobe najviše dolaze do izražaja u suočavanju s kriznim životnim situacijama kad se javlja nesigurnost, strah, bol i onesposobljenost, gubitak kontrole, obeshrabrenje i gubitak nade. Tada duhovnost/religioznost u suočavanju donosi pozitivni pogled na svijet, smisao i svrhu, nadu i motivaciju, osobno osnaživanje i povjerenje, osjećaj kontrole te olakšava prihvaćanje situacije i donošenje odluka.

Majka dijete previja, kupa i brine se o njemu, no ni jedan taj posao ne može se usporediti s činom dojenja i odnosom koji se u njemu stvara i gradi. To je odnos temeljnog povjerenja koji dijete mora rehabilitirati od šoka koji je doživjelo progonom iz majčine utrobe, gdje mu je bilo lijepo. S majčinim mlijekom dijete se hrani ljubavlju, strpljivošću, prisutnošću i toplinom. Zbog toga je dojenje nezamjenjivo komunikacijsko i duhovno događanje.

Majčin organizam je dao dio sebe, dio svojih sastojaka da bi sazdao novi organizam djeteta. U činu dojenja majčin organizam prelijeva dio sebe u život djeteta da bi ono živjelo, i time dokazuje da se organizam porodom nije prestao brinuti za dijete, za njegov rast i zaštitu od svega štetnoga što u svijetu vreba na njega.

Neprirodno je uskratiti dojenje iz raznoraznih razloga, koje mogu navesti neupućene majke ili društvena okolina, i sigurno nije za dobrobit djeteta. Tako možemo čuti česte zablude da ne treba dojiti ako je mlijeko „slabo”, da je to preveliki napor za majku, da se ne mogu dojiti blizanci i slično. Ljudska mudrost nastoji proizvodnjom dude kopirati čudesnu fizionomiju dojke, koja je prilagođena potrebama djeteta, idealno smještena, da dijete za vrijeme dojenja sluša otkucaje majčina srca, osjeća toplinu tijela, zagrljaj, udobnost i širinu majčina krila, izravan dohvat majčinih očiju. Zato u činu dojenja majku ne može nitko zamijeniti, ali nitko nije ni izuzet od dužnosti da sudjeluje u pripremi uvjeta i stvaranju prostora za čin dojenja. Ako majka iz bilo kakvih razloga ne može dojiti, nikako ne smije zaboraviti na položaj djeteta za vrijeme hranjenja.

Dijete koje je maženo, nije razmaženo.

Uskraćivanje prisutnosti roditelja u najranijoj dobi djeteta (fizičke, odgojne i emocionalne) nepovoljno utječe na razvoj i otvara vrata mogućim poremećajima. Zato praksa nazvana rooming-in i dojenje na svaku iskazanu djetetovu potrebu pouzdano osigurava čvrsta polazišta zdravoga rasta tijela i duha.

Dobro organiziran obiteljski život bez straha, u miru, zadovoljstvu i povjerenju dovodi do dobrog uspjeha. Često nam roditelji znaju reći ‘imamo dobro dijete’, odgovor na tu rečenicu je ‘zbog toga što ima dobre roditelje’.

Odgovori