Prirodni lijek za giht

Spominjali smo giht, odnosno bolest zglobova koja se očituje simptomima kao što su crvenilo, osjetljivost, nagli napadi jake boli, toplina i oticanje pojedinih zglobova.

Kod gihta je najčešće pogođen samo jedan zglob, posebno zglob palca na nozi, no to nije pravilo.

Iako rijetko, u slučaju gihta mogu biti pogođeni i cijela noga, koljeno, cijela ruka, zglob ruke ili lakat. Naslage mokraćne kiseline mogu se pojaviti kao kvrge pod kožom oko zglobova i na rubovima ušiju. Dakle, giht nastaje zbog taloženja kristala iz mokraćne kiseline.

Giht, također poznat kao urični artritis ili kristalno-induciran artritis, jedna je od najstarijih poznatih bolesti.

Još u 17. stoljeću, širenje gihta u Velikoj Britaniji poprimilo je skoro epidemijske razmjere. Bolest je gotovo isključivo napadala bogati sloj društva i plemstvo, pa se stoga nazivala i bolest kraljeva. Giht je dobar primjer bolesti povezane s nepravilnom prehranom i pretjeranim konzumiranjem alkohola. Nekada je giht bio vrlo bolan, ali danas se jednostavno kontrolira pravilnim liječenjem i prehranom.

Zbog čega se javlja giht? U normalnom stanju organizma, mokraćna kiselina se razgrađuje u krvi te se izbacuje preko urina. Ako tijelo povećava proizvodnju mokraćne kiseline ili ako bubrezi ne mogu da eliminiraju dovoljno mokraćne kiseline iz tijela, njena koncentracija u krvi se povećava. To stanje zove se hiperuricemija. Kada se stvore kristali mokraćne kiseline kao rezultat hiperuricemije, može se razviti giht. Osim nepravilne prehrane i pretjerane konzumacije alkohola, giht mogu uzrokovati i drugi faktori poput oštećenja bubrega koja mogu spriječiti normalno uklanjanje mokraćne kiseline, lijekovi protiv srčanog udara i visokog krvnog tlaka, bolesti krvnih stanica i krvotvornih organa, psorijaza i određene vrste karcinoma te genetski defekti u metabolizmu koji uzrokuju hiperprodukciju i zadržavanje mokraćne kiseline.

Kako prepoznati giht? Simptomi gihta su crvenilo, osjetljivost, nagli napadi jake boli, toplina i oticanje pojedinih zglobova. Najčešće je pogođen samo jedan zglob, posebno zglob palca na nozi. Kristali mokraćne kiseline također se mogu skupljati u bubrezima i stvarati bubrežne kamence. Bolni napadi se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, a pojava gihta 20 puta češća je u muškaraca nego kod žena. Prvi napad često se dogodi muškarcima u dobi između četrdesete i pedesete godine života. Kod žena je rjeđe prisutan jer su one zaštićene djelovanjem estrogena koji potiče izbacivanje mokraćne kiseline iz bubrega. Međutim, broj oboljelih žena povećava se u doba menopauze.

Terapija ljekovitim biljem – Naučite koje su biljke dobre za liječenje gihta

Pravilan izbor prirodnih proizvoda od velike je pomoći u liječenju gihta, pa da spomenemo koji su to.

Ovom prilikom ćemo navesti biljke koje povoljno djeluju na pravilno funkcioniranje bubrega, sprječavaju bubrežne infekcije, normaliziraju metabolizam i potiču izlučivanje mokraćne kiseline iz tijela.

Čičak (Arctium lappa) – Čičak se od davnina koristi u očuvanju zdravlja mokraćnog sustava. Nedavna su istraživanja pokazala da učinkovito djeluje protiv bakterije Proteus mirabilis. Ova bakterija uzrokuje infekcije rana i upalu pluća, a veže se uz pojavu bubrežnih kamenca. Korijen čička sadrži velike količine inulina, fenolskih spojeva, masnih kiselina, fosforne kiseline, taninske kiseline, te drugih organskih kiselina. Pospješuje izlučivanje mokraće i čisti krv. Od davnina se koristi kao narodno sredstvo protiv gihta.

Estragon (Artemisia dracunculus) – Estragon se često koristi kao začin u domaćinstvu, ali je poznat i kao ljekovita biljka. Poznate su i vrlo cijenjene njegove aktivne komponente – kumarini, flavonoidi, fenoli, karboksilne kiseline i eterična ulja. U narodnoj medicini koristi se u liječenju mnogih tegoba, sve od glavobolje i prekomjernog zgrušavanja krvi do bolesti jetre i poremećaja metabolizma. Znanstveno je dokazano da ulje estragona sadrži vrlo ljekovite tvari koje sinergističkim djelovanjem sprječavaju rast bakterija E. coli i Staphylococcus aureus. Vrlo je dobar diuretik i uvelike pomaže kod nedovoljnog izlučivanja bubrega. Pospješuje izlučivanje mokraće, pomaže kod preslabe aktivnosti mokraćnog mjehura i bubrega.

Crna bazga (Sambucus nigra) – Crna bazga je poznata još od rimskog doba. Mnogobrojne studije pokazale su njezino antioksidativno i protuupalno djelovanje. Zahvaljujući prisutnosti bioflavonoida, ekstrakt ove biljke sprječava rast bakterija, između ostalog i e.coli, koja je jedna od uzročnika infekcija mokraćnog sustava.

Vrijesak (Calluna vulgaris) – Vrijesak je sredstvo koje se od davnina koristi za čišćenje krvi, liječenje bubrežnih kamenaca i gihta. Sadrži polifenole, triterpene i ursoličnu kiselinu, koji imaju antioksidativni učinak. Zahvaljujući svojem antibakterijskom, antiseptičkom, diuretskom i protuupalnom djelovanju, primjenjuje se u liječenju tegoba urinarnoga trakta i upalnih procesa u tijelu.

Zlatnica obična (Solidago virgaurea) – Bogata je flavonoidima astragalinom, izokvercetinom, kvercetinom i rutinom. Od davnina se koristi za poticanje rada bubrega. Danas je potvrđeno da pomaže pri težem izlučivanju mokraće, bolnom mokrenju i uremiji. Eliminira bakterije iz urinarnog trakta. Zbog ovih svojstava, dodaje se mješavinama čajeva za liječenje gihta.

Crni ribiz (Ribes nigrum) – Djeluje diuretski, protuupalno, antialergijski, antivirusno i antibakterijski. Može se koristiti u obliku svježih ili sušenih bobica, ali i kao koncentrat ili čaj. Eterično ulje u listovima ribiza potiče rad bubrega i izlučivanje mokraćne kiseline. Istraživanja u Americi i Škotskoj potvrdila su da crni ribiz liječi upale, osobito mokraćnog sustava, i usporava rast bakterija.

Dvozub trodijelni (Bidens tripartita) – Sadrži flavonoide, ksantofile, sterole i tanine. Stimulira rad nadbubrežne žlijezde. Ima mnoga povoljna djelovanja: antiseptičko, antioksidativno, adstringentno, antipiretičko, diuretičko, umirujuće. U narodnoj medicini se često koristi u liječenju gihta.

Končara (Filipendula ulmaria) – Djeluje protuupalno, ima zaštitno djelovanje na jetru, normalizira metabolizam masti i sintezu jetrenih enzima te neutralizira toksične tvari. Cvjetovi ove biljke se koriste pri bolestima mokraćnog mjehura i bubrega.

Trnasti zečjak (Ononis spinosa) – Koristi se kod poremećaja metabolizma, mokraćnih kamenaca i pijeska, kod gihta, vodene bolesti i reumatizma.

Troskot (Polygonum aviculare) – Troskot je biljka koju od davnina koriste mnogi narodi svijeta u liječenju zdravstvenih tegoba. Između ostalog, povoljno djeluje na rad bubrega i koristi se u liječenju gihta. Sadrži cijeli niz aktivnih ljekovitih tvari: flavonoide (avikularin, kemferol, kvercetin i miricetin), kafeičnu, klorogeničnu, kumarinsku i galnu kiseline te vitamin C.

Za liječenje gihta jako je važno pravilno odabrati namirnice koje svakodnevno unosimo u tijelo. Više o zdravoj prehrani u slučaju gihta pročitajte u ovom članku.

Odgovori