Što je mononukleoza, odnosno bolest zaljubljenih?

Čuli ste za mononukleozu? Naime, za mononukleozu se kaže da je to bolest zaljubljenih, a razlog je to što su tinejdžeri često na meti ove zaraze koja se obično prenosi poljupcem.

Ovo virusno oboljenje napada grlo, vilicu, jetra, srce i druge organe, a najbrže se liječi uz kašastu hranu, vitamine, puno tečnosti i mirovanje.

Infektivna mononukleoza je akutno, benigno, virusno oboljenje, koje izaziva Epstein Barrov virus iz grupe herpes virusa. To je kapljična infekcija, a nastaje tako što se virus prenosi direktno oralnim putem, pljuvačkom, odnosno poljupcem, kašljem ili kihanjem. Izvor bolesti je samo bolesnik. Nema sezonski karakter, može se javiti u bilo kojem godišnjem dobu, a inkubacija može da traje četiri do čak 50 dana.

Povišena temperatura, glavobolja, bol u grlu, otežano gutanje, oboljelo ždrijelo, uvećane i bolne vratne žlijezde samo su neki od simptoma koji se javljaju kod osobe zaražene infektivnom mononukleozom, koja se dijagnosticira testom krvi u drugom tjednu bolesti.

Ovo oboljenje napada grlo, krajnike, žlijezde vilice, vrata, pazuha, slezenu, jetra, srce, a u krvnoj slici dominira povećan broj leukocita od 15 do čak 50.000 gdje dominiraju limfociti i monociti. Od ove bolesti uglavnom obolijevaju mlade osobe starosti od 15 do 25 godina, ali se može javiti i kod predškolske djece.

Infektivna mononukleoza zove se još i bolest zaljubljenih i bolest poljupca.

To je iz razloga što se mladi i zaljubljeni često ljube i direktno oralnim načinom prenose bolest kapljičnim putem pa se po anglosaksonskim autorima naziva bolest poljupca. Kako se radi o virusnom oboljenju ne postoji kauzalna terapija, odnosno nema direktnog lijeka za ovu bolest. Liječenje je simptomatsko, spušta se temperatura i po potrebi daju antibiotici, kortikosteroidi kod otežanog disanja i dugotrajne febrilnosti.

Iako je u pitanju benigno oboljenje koje se uglavnom završava ozdravljenjem, moguće su izvjesne komplikacije poput oštećenja jetara, odnosno ciroza. Može u nekim slučajevima izazvati komplikaciju na srcu ili komplikacije na plućnom parenhimu. Sama bolest nije teška, a komplikacije prolaze bez trajnih posljedica, ali je fizička aktivnost strogo zabranjena nekoliko mjeseci od momenta dijagnoze bolesti.

U terapiji je bitna ishrana oboljelog, što podrazumijeva kašastu i vitaminsku hranu, dosta tečnosti i naravno mirovanje.

Simptomi mononukleoze su: Povišena tjelesna temperatura, od umjerene do vrlo visoke, tu je i glavobolja, iscrpljenost, bol u vratu, otežano gutanje, angina, oboljelo ždrijelo, uvećane tonzile, uvećane i bolne vratne žlijezde, uvećanje podvilične žlijezde, žlijezde zadnje lože vrata čvrste i bolne uvećane aksilarne žlijezde odnosno žlijezde ispod pazuha, i ingvinalne žlijezde na preponama. Od simptoma možemo još spomenuti uvećanu slezenu i povećana jetra.

Liječenje mononukleoze provodi se tako da se pokušava smanjiti tjelesna temperatura, a terapija se provodi uzimanjem propisanih antibiotika. U slučaju otežanog disanja koriste se kortikosteroidi, a tijekom liječenja potrebno je maksimalno mirovanje u trajanju najmanje 30 dana.

Tijekom perioda oporavka potrebno je izbjegavati alkohol te bilo kakve fizičke aktivnosti, čak i nakon izlječenja, barem još pola godine.

Ishrana tijekom liječenja treba da bude prilagođena bolesniku. Potrebno je da oboljeli od mononukleoze jede kašastu hranu, bogatu vitaminima te da unosi u organizam adekvatnu količinu tečnosti.

Odgovori