Upoznajte ljekovitu biljku trnina

Trnina je uglavnom poznata kao ljekovita biljka, no dosta manje ljudi ovu biljku poznaje kao hranjivu prirodnu namirnicu.

Kod nas se trnina u kuhinji slabo koristi, no možemo reći neopravdano.

U svijetu se na sreću koliko toliko održala tradicija korištenja ove biljke u kulinarstvu.

Činjenica je da trpko-kiseli okus ploda trnine u svježem stanju nije za svačije nepce, ali nakon nekoliko mrazeva okus postaje prihvatljiviji, a i brojne su mogućnosti prerade ovog zdravog voća. Tako trninu možemo iskoristiti za obogaćivanje okusa u mnogim jelima, a po opisanom rekli bismo da bi trnina najbolje pristajala u jakom jelima od divljači.

Da vam opišemo malo bolje ovu biljku – Trnina

Trnina je razgranati grm ili manje drvo iz roda šljiva (Prunus) porodice ruža (Rosaceae). Biljka raste u visinu od  1 do 3 metra u grmolikom obliku, a kao drvo može narasti i do 5 metara, rijetko i više. Cvate sitnim cvjetovima u ožujku, travnju i svibnju, prije listanja. Plod je koštunica tamnoplave boje, promjera 10-12 mm. Plod dozrijeva od kolovoza do listopada, ali tada je izrazito trpkog okusa. Za konzumaciju u svježem stanju pogodan je nakon pojave nekoliko mrazova, u studenom ili prosincu. Konzumacija trnine ima dugu tradiciju, postoje dokazi da je konzumirana još u mlađem kamenom dobu, a kao voće poznavali su je i u starom Rimu.

Trnina slobodno raste u prirodi te je rasprostranjena po gotovo čitavom Europskom kontinentu i dijelu sjeverne Afrike. Smatra se pretkom današnjih kultiviranih vrsta šljiva.

Osim kulinarske i ljekovite uporabe, zbog svoje fine strukture drvo trnine se upotrebljava za izradu više klase drški alata, štapova i palica. Drvo trnine izgara sporo s malo dima, uz dosta topline. Zbog oštrih i dugačkih bodlji trnina se sadi u gustu živicu kao živi zid oko vrta ili dvorišta za obranu od prolaska stoke i divljih životinja. Plodovi se mogu koristiti kao izvor prirodne boje za bojenje tkanina u crvenkastu boju koja ispiranjem postaje postojana blijedo plava. Pogodna je za uzgoj na zemljištima koja klize jer svojim bujnim i jakim korijenom trnina sprječava eroziju tla.

Kulinarska primjena trnine. Od prezrelih (mrazom “ofurenih”) plodova mogu se raditi sirupi, džem, miješane marmelade ili voćne pite. Dodaje se u kompote od šljiva, jabuka i krušaka, poboljšava im okus i dodaje im ljekovitu komponentu. Iako je plod najbolje ubirati u studenom i prosincu, sličan efekt može se dobiti tako da se ranije ubrani plodovi ostave nekoliko tjedana u zamrzivaču. Dodaje se kao začin u jela od divljači, posebno u gulaše kojima naglašava okus i daje tamno obojenje.

Ukiseljene trnine delikatesa su posebno cijenjena u Francuskoj, gdje se vrlo često serviraju kao zamjena za masline.

Od sušenih bobica trnine spravlja se ukusan i jako ljekovit čaj.

Ljekovita svojstva trnine – Unatoč činjenici da je danas upotreba trnine jako zapostavljena, možemo reći da ovu biljku narodna medicina poznaje jako dugo. U ljekovite se svrhe prvenstveno se koristio plod, ali i cvijet, list, kora i korijen.

Od plodova trnine rade se pekmez i sok ljekovitog djelovanja. Pekmez se najčešće koristi kao sredstvo za pospješivanje probave kod osoba s neurednom stolicom, a sok se koristi za ublažavanje problema uzrokovanih bolestima u usnoj šupljini i grlu (upale sluznice usne šupljine i desni, upaljeno ždrijelo). Čaj od cvjetova pospješuje izlučivanje mokraće, smanjuje intenzitet grčeva probavnog sustava i općenito se upotrebljava za jačanje probavnog sustava. Čajem su se također ispirali kožni osipi. Pripravci od korijena (najčešće čaj) nekada su se upotrebljavali za liječenje groznice.

Trninu možete i uzgajati – Trnina je vrsta koja je u potpunosti prilagođena našoj kontinentalnoj klimi, a biljka je prisutna u cijeloj Hrvatskoj i susjednim zemljama kao prirodna vrsta. Može se uzgajati kao špalir ili živa ograda ili kao solitarno manje drvo. Podnosi većinu vrsta tala, u prirodi raste i na slabije plodnim tlima. Odgovara joj sunčani položaj, iako će uspješno rasti i u djelomičnom hladu, na rubu voćnjaka, šume ili parka. Pogodna je za uzgoj na zemljištima koja klize jer bujnim korijenom sprječava eroziju tla.

Izvor: Prirodna hrana

Odgovori