Želite znati pravu istinu? – Istina o raku i kiselosti organizma

Jeste li znali da je osnovni uzrok raka otkriven još davne 1923. godine, a pronalazač Otto Heinrich Warburg za svoje je otkriće dobio Nobelovu nagradu iz medicine?

Na žalost, o tom se znanstveniku i njegovu otkriću ne zna i ne piše puno. Kao razlog tome često se navodi farmaceutski lobi, koji namjerno prešućuje ono što je već odavno poznato. Naime, njemački fiziolog i liječnik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) istraživao je metabolizam tumora i stanično disanje, posebno tumorskih stanica te je 1931. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za ‘otkriće prirode i načina rada respiratornih enzima stanice’.

Te godine, 1953. je još jedan od znanstvenika iz Warburgova laboratorija dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, riječ je o Hans Adolf Krebsu, koji je dobio nagradu za potpunu identifikaciju ciklusa limunske kiseline (Krebsov ciklus). Godine 1924. Warburg je zaključio da je rast raka prouzročen time što tumorska stanica generira energiju (kao što je adenozin trifosfat – ATP) putem anaerobne fermentacije šećera (proces što se zove glikoliza), dok zdrava stanica pretvara šećer u energiju uz prisutnost kisika. On dalje zaključuje da je rak mitohondrijska disfunkcija. Rak kao nijedna druga bolest ima nebrojene sekundarne uzroke, zaključuje Warburg, a njegov često navođeni citat za primarni uzrok raka je ‘promjena normalne respiracije kisika u stanici sa anaerobnom fermentacijom šećera’.

Rak – obrambeni mehanizam stanice

Što to znači? Ako bi to željeli pojednostaviti, onda kažemo da, dijeta na osnovi hrane koja zakiseljuje i fizička neaktivnost stvaraju kiselu sredinu u tijelu, a to dovodi do toga da u slučaju fizičke neaktivnosti stanice nisu dovoljno snabdjevene kisikom. Stanična zakiseljenost uzrokuje izbacivanje kisika. Pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu. A pomanjkanje kisika i kiselost dvije su strane iste medalje, jer ako netko ima jedno ima i drugo. To znači da, ako netko ima pretjeranu kiselost, automatski ima manjak kisika. Ako vašim stanicama nedostaje kisik, imat ćete zakiseljen organizam. Warburg zaključuje da kisele supstance odbijaju kisik, s obzirom na bazične, koje privlače kisik. Dakle, kisela sredina je sredina bez kisika, a ako lišite stanicu za 35% njezinog kisika, za 48 sati možete je pretvoriti u stanicu raka. Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, međutim tumorske stanice mogu živjeti bez njega, ustvrdio je i zaključio kako su tumorska tkiva kisela, dok su zdrava tkiva alkalna. U svojem djelu ‘Metabolizam tumora’, ovaj je kemičar i medicinar, kojega je slavni Albert Einstein povukao s bojišnice u Drugome svjetskom ratu, kako ne bi bio izgubljen njegov talent i kako bi mu se pridružio na sveučilištu, pokazao da su svi kancerogeni oblici okarakterizirani sa dva fundamentalna uvjeta: krvnom kiselosti i hipoksijom manjkom kisika. Otkrio je, da su tumorske stanice anaerobne, odnosno one koje ne udišu kisik i ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika, već samo putem glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam koji imaju neke tjelesne stanice kako bi preživjele u kiseloj sredini bez prisutnosti kisika.

Kako jedemo tako će nam biti, ili ono smo što jedemo!

Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava normalno funkcioniranje. Tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.

Prehrana je u prevenciji i liječenju raka najvažniji faktor! Naime, nakon što je završen probavni proces, hrana će ovisno o kvaliteti proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala, osigurati i stvoriti uvjete kiselosti ili alkalnosti u našem tijelu. Kiselo ili alkalno stanje mjeri se pH skalom pri čemu je, ovisno čiji se izvor navodi, idealni pH raspon plazme krvi između 7,35 i 7,45 ili 7,7. Ako krv odstupa previše od svoje idealne pH vrijednosti u predugom vremenskom razdoblju, osoba postaje bolesnom, pa čak može i umrijeti.

Hrana koja zakiseljuje tijelo, odnosno hrana koju trebamo što više izbjegavati!

Rafinirani šećer i svi njegovi proizvodi. Od svih je namirnica najgora, jer nema bjelančevina, bez masti je, nema vitamina ni minerala, sastoji se samo od rafiniranih ugljikohidrata koji štete gušterači. Njegov pH je 2,1, odnosno jako kiseo. Meso, sve vrste trebate izbjegavati. Proizvodi životinjskog podrijetla kao što su mlijeko i sirevi, skuta jogurt i slični proizvodi. Rafinirana sol je također štetna. Rafinirano brašno i svi njegovi proizvodi poput tjestenine, torte, razni keksi. Kruh, jer on sadrži najveći dio oksidirane masti, margarin, sol, šećer i konzervanse. Margarin nije dobar. Kofein, iz kave, čokolade i crnog čaja. Alkohol nije dobar ni u ovom slučaju. Cigarete. Antibiotici i generalno svi lijekovi. Bilo koja kuhana hrana. Kuhanje uništava kisik povećavajući kiselost hrane. Sva industrijski prerađena hrana, u konzervama, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.

Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost, kako bi garantirala dobru funkcionalnost i optimizirala stanični metabolizam. Tijelo mora imati temelje prehrambenih minerala za neutralizaciju krvne kiselosti u metabolizmu, ali sva spomenuta hrana, pogotovo rafinirana zakiseljuje krv.

Hrana koja alkalizira, koju trebamo konzumirati!

Sve vrste sirovog povrća. Iako je neko kiselo po okusu, u tijelu reagira pa postaje alkalno. Neko je pomalo kiselkasto ali uza sve to stvara osnovu za pravilnu ravnotežu. Sirovo povrće proizvodi kisik, dok ga kuhano ne proizvodi!

Voće, isto tako. Primjerice, limun ima pH faktor približno 2,2 a unutar tijela stvara vrlo visok stupanj alkalnosti, možda najjači od svih. Stoga nemojte da vas zavara njegov kiseli okus! I inače voće proizvodi dosta kisika.

Orašasti plodovi, primjerice bademi, jako su alkalni.

Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, uza sve to, kako idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti, naravno da neke treba konzumirati. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.

Med ima veoma visoku alkalnost.

Klorofil iz biljaka je veoma alkalan, pogotovo iz biljke aloa vere.

Voda je važna za proizvodnju kisika. Kronična dehidracija je najvažnija tjelesna napetost i korijen najvećeg dijela svih degenerativnih bolesti. Vježbanje daje kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život. Idealno je imati 60% alkalnu prehranu i izbjegavati proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana industrijski proizvedena pića, rafinirani šećeri, kao i sva sladila. Ne smijemo zloupotrebljavati sol, već je koristiti što je manje moguće. Za bolesne osobe idealno je da prehrana bude 80% alkalna. Ako imate karcinom savjet je da alkalizirate tijelo što više.

Alkalizirati ili umrijeti

Dr. George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu, otvoreno izjavljuje: ‘Takozvane prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka kisele zasićenosti tijela.’ Kao što je ranije naglašeno, potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja oslobađa tijelo svih kiselosti jednom alkalnom prehranom, koja povećava pijenje čiste vode i koja izbjegava hranu koja proizvodi kiselost. Općenito, rak se ne ugovara, niti se nasljeđuje. Ono što se nasljeđuje su prehrambene navike i stil života. To može proizvesti rak. I nutricionist dr. Theodore A. Baroody svojim je opsežnim istraživačkim radom i kliničkim spoznajama pokazao da su bolesna stanja neposredno povezana sa zakiseljenošću organizma. On ističe kako starenje, pomanjkanje energije, stres, glavobolja, srčane bolesti, alergije, ekcemi, koprivnjača, astma, bubrežni kamenci i arterioskleroza, između drugih bolesti, nisu ništa drugo nego akumuliranje kiselosti. U svojoj knjizi ‘Alkalizirati ili umrijeti’ autor navodi, ‘U stvari, nisu važna bezbrojna imena bolesti, ono što je važno jest da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka, a to je previše kiselih otpadaka u tijelu.’ S njim se slaže i dr. Robert O. Young, koji kazuje ‘Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i njegove otpatke u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se manifestiraju bolesti.’

Kombiniranje namirnica

Kombiniranje namirnica koje stvaraju lužnatost ili kiselost, u knjizi ‘Alkalizirati ili umrijeti’ navodi dr. Baroody.

Dinje – Dinje u tijelu uzrokuju vrlo lužnatu reakciju i preporučljivo ih je jesti same ili 20 minuta prije konzumiranja druge hrane. U crijevima se vrlo brzo probavljaju, a ako se zbog prisutnosti druge hrane zadrže u želucu, brzo se razgrade i fermentiraju.

Voće i povrće – Uzrokuje umjerenu kiselost pa se ne smije konzumirati istodobno. Svježe voće se u tankom crijevu brzo probavlja (75-90 minuta), dok razgradnja nekih vrsta povrća traje i do tri sata.

Voće i škrob – Ne kombinirajte! Ako skupa konzumirate voće kao što su smokve, grožđice, banane, datule ili suhe šljive i škrobne namirnice kao što je kruh, doći će do fermentacije u želucu i nastanka umjereno kiselog okoliša. U takvim slučajevima u ustima ne dolazi do razgradnje škroba, što je posljedica smanjenog izlučivanja ptijalina (enzima u slini koji stvara lužnatost). Škrob se zato u ustima ne razgrađuje i zadržava šećer, odnosno slatko voće u želucu. Počinje fermentacija. Spomenuto pravilo ne vrijedi za agrume i domaći punozrnati pšenični kruh, ali istodobno ne smijete konzumirati druge namirnice, pića ili začine.

Škrob i povrće – Razgradnja škroba počinje u ustima. Škrob se izvrsno slaže s povrćem (nastaje umjereno kiseli okoliš), zato su preporučljive kombinacije riže ili krumpira s kuhanom brokulom, mrkvom ili crvenim lukom. Također si možete pripremiti kruh i salatu. Ali ne kombinirajte istodobno u jednom obroku dvije škrobne namirnice, kao što su riža i krumpir.

Škrob i bjelančevine – Nije preporučljivo kombinirati. Obrok s kruhom i mesom ili s mesom i krumpirom stoga je potpuno neprikladan. Naime, kod probave bjelančevina izlučuje se solna kiselina koju škrob neutralizira i time njegovu razgradnju znatno usporava. Škrob i bjelančevine neprobavljeni se zadržavaju u želucu i crijevima, dok ne počne proces gnjiljenja, pri čemu nastaje vrlo kiseli okoliš koji stvara izvrsne uvjete za razvoj bakterija i bolesti.

Bjelančevine – U istom obroku konzumirajte samo jednu vrstu hrane s visokim sadržajem bjelančevina. Ako istodobno konzumirate dvije takve namirnice, poput mesa i mlijeka, probavni sokovi namijenjeni razgradnji mlijeka mogu zaustaviti probavu mesa.

A kemoterapija? Kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da ono mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma kako bi neutraliziralo kiselost, žrtvujući mineralne osnove (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama koje primaju taj tretman, između ostalog i opadanje kose. Za tijelo ne znači ništa biti bez kose, ali kiseli pH značio bi smrt. Teoretičari zavjere ističu kako se o tome malo zna i piše jer farmaceutska industrija zarađuje milijarde takvim tretmanima, pa se ne želi odreći profita. A što je više ljudi bolesno, time im zarada više raste.

Odgovori