Glog se u narodnoj medicini rabi još od srednjeg vijeka, a suvremena istraživanja potvrđuju njegovu učinkovitost. Da bi svježe ubrani cvjetovi gloga zadržali aktivne tvari, potrebno ih je sušiti brzo i oprezno te čuvati na suhome mjestu kako ne bi postali smeđi.
Bijeli cvjetovi gloga, snažnog mirisa po medu, beru se u vrijeme pune cvatnje, odnosno tijekom svibnja, a koristan su sastojak u ljekovitim čajevima. Botaničari razlikuju bijeli glog (Crategus monagyna) i crveni glog (Crategus laevigata), no obje vrste imaju slična svojstva i zahtjeve.
Rastu među grmljem, živicom i šikarom, kraj putova te uz rubove šuma i polja, u ravnici i na planinama. Pojedinačno se mogu pojaviti i u svjetlijim šumama. Crveni glog cvjeta kasnije od bijeloga, katkad i u srpnju. Glog se najčešće javlja kao razgranat, trnovit i čvornat grm, a katkad može izrasti i u stablo visoko do sedam metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora je glatka i pepeljasta, s granama na kojima je raspoređeno trnje dužine do centimetar i pol.
Listovi su trokrpasti i peterokrpasti, s donje strane su svijetli, plavkasto-zeleni, a s gornje strane tamnozeleni i sjajni. Nalikuju na listove hrasta, samo što su znatno manji. Bijeli cvjetovi su skupljeni u bogate kitice s dužim i kraćim peteljkama. Glog se još od srednjeg vijeka primjenjuje protiv bolesti srca i žila, kao tonik i umirujuće sredstvo za srce.
Aktivne tvari gloga danas su nam dobro poznate, a pripravci od gloga pripadaju u red onih biljnih lijekova čije je djelovanje klinički najopsežnije dokumentirano. Glog jača i regulira rad srca. Osim toga, izvanredan je regulator krvnog tlaka, pri čemu ne samo da snižava povišen krvni tlak nego povisuje preniski krvni tlak onima čiji je srčani mišić oslabljen.
Koristan je u liječenju oštećenog srčanog mišića u starosti, kod upale srčanog mišića, u liječenju zakrčenja krvnih žila i angine pectoris, a djeluje i na smirenje živčanog sustava. Naravno, kod takvih je bolesti nužno posavjetovati se s liječnikom.
>> Ljekovita biljka glog
Za sušenje se beru listovi i cvjetovi, samo cvjetovi ili samo listovi, a ujesen i crveni plodovi. Nakon branja cvjetovi se moraju oprezno posušiti i čuvati na suhome mjestu jer inače mogu postati smeđi, pri čemu se aktivne tvari u njima mijenjaju, pa više nisu prikladni za uporabu. Suhi glog ima ugodan miris i blago gorak okus.
Jednostavno se priprema kao čaj. Žličicu suhih usitnjenih listova i cvjetova gloga treba preliti sa 2,5 decilitara vrele vode i procijediti nakon 15 minuta. Piju se tri šalice čaja na dan, uz nadzor liječnika.
