Glavni razlog uvećanja štitne žlijezde je nedostatak joda u organizmu. Pojava je poznata kao gušavost, pa da napišemo o kakvom je problemu riječ, kako se manifestira i kako možemo liječiti gušavost.
Ovo oboljenje je poznato kao gušavost.
Procjenjuje se da milijardu ljudi širom svijeta ima probleme zbog nedovoljnog unosa joda, po navodima Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih Naroda.
Kako se formira gušavost? Kada organizmu nedostaje jod, štitna žlijezda nije u stanju da u dovoljnoj mjeri proizvodi hormone značajne za sve metaboličke procese. Štitna žlijezda pokušava da nadoknadi nedostatak tako što počinje da se uvećava. Kao posljedica nedostatka joda dolazi do formiranja nodusa u tkivu, zbog povećanog broja stanica štitne žlijezde.
Koga najviše pogađa gušavost? Kao što smo već spomenuli, deficijencija joda jeste najčešći uzrok gušavosti ili nodusa, stoga su osobe koje ne unose jod u dovoljnoj meri izložene najvećem riziku. Pušenje također može da dovede do ovih poremećaja. Preveliki unos nitrita, također može da uzrokuje formiranje gušavosti. U dodatne faktore rizika spadaju: Hormonalne promjene tijekom trudnoće, puberteta ili menopauze. Različite upale štitne žlijezde također mogu da dovedu do gušavosti, kao i pojačana aktivnost štitne žlijezde. Tu su u faktori poput Hipotireoidizma, odnosno smanjene aktivnosti štitne žlijezde, Bazedovljeva bolest, Hašimotov tireoiditis ili neki lijekovi koji mogu dovesti do gušavosti.
Koje su moguće posljedice gušavosti i nodusa?
Za gušavost i noduse moglo bi se reći da važi sljedeće nepisano pravilo: što su veći, postoji veći rizik od utjecaja na okolne organe. Obje pojave mogu da dovedu do pomicanja ili konstrikcije dušnika, cervikalnih, odnosno vratnih krvnih žila ili jednjaka.
Tireoidni nodusi se dijele na scintigrafski „hladne“ i „tople“ noduse. Hladni nodusi neće poremetiti funkciju štitne žlijezde, no ipak, oni mogu da narastu i u rijetkim slučajevima postanu maligni. Topli nodusi, takozvani autonomni adenomi, koji mogu da proizvode tiroidne hormone u neutvrđenim količinama, su mnogo češća pojava. Po pravilu nisu nikada maligni ali mogu da dovedu do hipertireoidizma, odnosno pojačane aktivnosti štitne žlijezde. Zbog spomenutih činjenica, jako je važno identificirati vrstu prisutnog nodusa kako bi se izbjegli mogući rizici.
Na što bi trebalo da obratite pažnju? Dok štitna žlijezda normalno funkcionira, inicijalno neće postojati nikakve neugodnosti izazvane strumom nastalom nedostatkom joda ili nodusima štitne žlijezde. Uvećana struma ili nodus mogu izazvati sljedeće simptome: Osjećaj pritiska, poput knedle u grlu, otežano gutanje i bol tijekom gutanja, promuklost, kronični kašalj, otežano disanje kada je glava u određenom položaju, otežano disanje u stresnim situacijama i neprijatan osjećaj gušenja kada nosite kravate, ili druge detalje oko vrata. Ukoliko se na uvećanje strume nadoveže i disfunkcija štitne žlijezde, simptomi će ukazati na mogući hipertiroidizam ili hipotiroidizam.
Ono što vam može pomoći
Liječenje strume i nodusa je efikasno, bez komplikacija i bezbolno. Fizički pregled, opipavanje oblasti zahvaćene strumom, predstavlja najjednostavniji način za određivanje veličine i konzistencije mutirajućeg tkiva štitne žlijezde. Ukoliko ste uočili ili napipali strumu, odnosno noduse na svojoj štitnoj žlijezdi, trebalo bi da se obratite liječniku kako bi ustanovio precizniju dijagnozu.
Dijagnoza strume i nodusa – Nakon jednostavnog liječničkog pregleda slijedi uzimanje krvi kako bi se utvrdilo dali postoji višak tireotropnog hormona (TSH) u krvotoku. Razina ovog hormona ukazuje na to dali štitna žlijezda funkcionira normalno ili ne. Da bi odredili trenutnu veličinu nodusa ili štitne žlijezde koristimo ultrazvučni pregled. Ovaj pregled je u potpunosti bezbolan i ne uključuje izlaganje radijaciji.
Dodatne metode za otkrivanje nodusa su
Scintigrafija štitne žlijezde – Ispitivanje koje je potrebno izvršiti za sve vrste nodusa koji su veći od 1cm. Pacijentu se daje injekcija sa slabom radioaktivnom supstancom koja se akumulira u štitnoj žlijezdi. Na monitoru gama-kamere može se vidjeti dali je određeni nodus upio više ili manje ove supstance u odnosu na ostalo tkivo štitne žlijezde. Ukoliko određeno područje štitne žlijezde zrači „toplim“ bojama kao što su crvena ili žuta, to ukazuje da se radi o toplom ili „vrućem“ nodusu. Ukoliko se radi o „hladnim“ bojama, plava ili ljubičasta, prisutan je hladni nodus.
Punkcija tankom iglom, odnosno biopsija – Da bismo utvrdili da li se radi o malignom nodusu uzima se tkivo pomoću tanke igle.
Liječenje strume i nodusa – Ne zahtjeva svaki nodus liječenje. Zavisno od tipa i veličine, teško je predvidjeti njihov budući razvoj te ih treba redovno pratiti. Generalno, postoje tri različite opcije liječenja. Ovisno od stanja pacijenta određuje se odgovarajuća terapija nakon rezultata svih ispitivanja. Cilj sve tri vrste tretmana jeste redukcija veličine štitne žlijezde i nodusa.
Liječenje pomoću lijekova – Za noduse koji nastaju kao posljedica nedostatka joda koriste se tablete sa jodom kao efikasan način liječenja. Naročito u kombinaciji sa L-tiroksinom. Kada pored nodusa postoji i hipertiroidizam, na primjer u slučaju „toplih“ nodusa, liječenje se dopunjava dodatnim lijekovima.
Terapija radioaktivnim jodom – Radioaktivni jod se primjenjuje jednokratno, u obliku kapsule ili tečnosti. Dospijeva u štitnu žlijezdu putem krvotoka, gdje se skladišti i izaziva skupljanje tkiva štitne žlijezde zbog svog kratkodometnog radioaktivnog djelovanja.
Operacija štitne žlijezde -Kada se otkrije maligno tkivo u štitnoj žlijezdi ili ukoliko struma, odnosno nodusi uslijed svoje veličine postanu izuzetno neprijatni mogu se ukloniti kirurškim putem. Druga mogućnost jeste djelomično ili kompletno uklanjanje štitne žlijezde kirurškim putem. Nakon ovakvog zahvata primjenjuje se obavezno liječenje lijekovima koje može da traje i čitavog života.
Štitna žlijezda – Upoznajmo se sa činjenicama
Štitna žlijezda je mali organ u obliku leptira smješten u donjem vratnom dijelu ispred dušnika.
Od joda i drugih komponenti, štitna žlijezda proizvodi, u neophodnim količinama, hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Ovi hormoni reguliraju mnoge metaboličke procese u organizmu. Proizvodnja hormona u štitnoj žlijezdi regulirana je tireotropnim hormonom (TSH) koji luči adenohipofiza, i preko tireotropin oslobađajućeg hormona (TRH) hipotalamusa. Ukoliko štitnoj žlijezdi nedostaje jod, ona djelomično ili u potpunosti prestaje da luči hormone T4 i T3, te na taj način narušava osjetljivi metabolički ciklusi što može da dovede do formiranja nodusa u tkivu štitne žlijezde.
