Ljekovita, ali jako opasna i otrovna biljka – Velebilje (belladonna)

Drugi popularni nazivi za velebilje su: Baladona, vilinsko bilje, bun, luda trava ili ludo bilje. Riječ je o neobično važnoj ali opet jako otrovnoj biljci!

Velebilje je dugovječna zeljasta biljka čiji su svi dijelovi otrovni, i to smrtonosno, ako se zakasni s intervencijom.

Iz razgranatog, snažnog korijena izbija više snažnih, razgranatih stabljika koje dosežu visinu i do 2 metra. Listovi velebilja su gusti, mekani, tamnozeleni i izbijaju iz pršljenova po dva odjednom, od kojih je jedan veliki a drugi mali. Cvjetovi izbijaju iz pazuha listova i liče na zvončiće, lijepe tamnoljubičaste bolje.

Velebilje cvjeta gotovo preko cijele godine. Plod je crno-modra lijepa boba, puna ljubičastog soka i veličine trešnje. Plod unutra ima mnogo sjemenki. Pošto ptice jedu plodove velebilja, tako pomažu njegovom razmnožavanju. Za drogu se prikupljaju listovi tokom cijeloga ljeta (Folium Belladonae). Moraju se osušiti na provjetrenom u što tanjem sloju i na tamnom mjestu, što dalje od drugog ljekovitog bilja. Također se prikupljaju i vrhovi grančica sa listovima (Herba Belladonnae). U proljeće, a posebno u jesen, prikuplja se i korijenje, i to mlado i tanje, najviše do 3 centimetra u promjeru (Radix Belladonnae).

Još zanimljivih detalja u vezi ove ljekovite biljke

Pošto se radi o veoma otrovnoj biljci, najbolje, i jedino ispravno, prepustiti stručnjacima prikupljanje i sušenje droge.

Nalazište biljke Beladona: Velebilje raste po brdskim i planinskim šumama, po cijeloj zemlji. Najviše voli bukovu, pa zatim hrastovu šumu. Može se naći i na visini od 1500 metara na krčevinama, paljevinama uz šumske putove i ceste, gdje često obrazuju guste populacije.

Osnovni kemijski sastojci biljke: Svi dijelovi velebilja sadrže tropanove alkaloide, a najviše korijen pri kraju vegetacionog perioda, a listovi u fazi cvjetanja biljke.

Od alkaloida treba spomenuti: 1-hiosciamin, atropin, 1-skopolamin, apoastropin, beladonin, kao i isparljivi spojevi: N-metilpirolin, N-metilpirolidin, piridin i tetrametildiaminobutan.

Osim alkaloida, u velebilju pronalazimo i glikozide: metileskulin, metileskuletin i skopoletin.

Svojstva biljke: Osnovno farmakološko djelovanje tropanovih alkaloida je njihova stroga specifičnost. Oni naime šire zjenice, u organizmu pojačavaju sekretornu funkciju žlijezda (jetre, pljuvačnih, gnojnih, gušterače), opuštaju glatko mišićnu muskulaturu, ubrzavaju ritam srca, djeluju na centralni živčani sistem. Zbog svega toga nalaze široku primjenu kao spazmolitici i sredstva za ublažavanje bolova kod spazma glatke muskulature unutrašnjih organa.

Indikacije: Spazam različitog porijekla, posebno kod kolecistitisa i diskinezije, neuralgije, migrene itd.

Način primjene biljke: S obzirom da se radi o jako otrovnoj biljci, ne smije se primjenjivati ni pod kojim uvjetima na svoju ruku.

Napomena: S obzirom na otrovnost biljke, postoji individualna netolerantnost prema preparatima beladone. Plodovi beladone nalikuju plodovima trešnje, što često može biti razlog trovanja, posebno djece. Znakovi trovanja beladonom su otežano disanje, salivacija, tahikardija, navala krvi u lice, halucinacije, tremor, sniženje krvnog tlaka i koma. U slučaju trovanja velebiljem, otrovanog odmah treba natjerati na povraćanje. Do smještaja u bolnicu najbolje mu davati čaj od angelike, kao odličan protuotrov.

Velebilje je službeno droga prema farmakopeji bivše Jugoslavije.

Još na kraj da vas uputimo na članak u kojem se spominju još neke otrovne biljke, koje se mogu primjenjivati u liječenju, ali samo uz nadzor stručnih osoba.

Odgovori