Pčela ubojica – Nova vrsta agresivne pčele

Jeste li čuli za Afrikaniziranu pčelu? Riječ je o novoj vrsti pčela nastaloj u sklopu jednog projekta križanja dviju vrsta.

Afrikanizirana pčela nastala je 1957. godine, kada je manji tim stručnjaka u sklopu projekta uspio da spari europske pčele i afričke medonosne pčele. Jedna od prvih životinja koju su europski doseljenici prenijeli u Afriku bila je europska medonosna pčela, Apis mellifera.

Brazilska je vlada 1956. godine uvezla 46 matica iz Pretorije u Južnoafričkoj Republici i jednu maticu iz Tabora u Tanzaniji te ih smjestila u košnice u Rio Claru. Projekt je vodio genetičar Warwick Estevam Kerr, a htjeli su dobiti vrstu pčele otpornu na vlažnu i tropsku klimu.

Godine 1957. 26 rojeva s afričkim maticama bježi iz košnice te su kroz narednih tridesetak godina, križanjem s europskim pčelama, sve pčele u Južnoj i Sjevernoj Americi postale “afrikanizirane”. Kako javnost nije na vrijeme obaviještena o načinu i navikama života novonastale pčele u odnosu na dotadašnju vrstu, dolazi i do tragičnih slučajeva sa smrtnim posljedicama.

Afrikanizirana pčela poznata je pod nazivom pčela ubojica i to sa dobrim razlogom

Afrikanizirana pčela, poznata je kao pčela ubojica. Riječ je o hibridu pčele Apis mellifera, podrijetlom iz Tanzanije, koja se u drugoj polovici 20. stoljeća raširila Sjevernom i Južnom Amerikom.

Prilikom uboda afrikanizirana pčela ispušta 30% manje otrova od medonosne pčele, međutim, daleko je agresivnija i brani svoje područje i na najmanju provokaciju. Zbog toga je u tisku nazvana zvučnim i sada već poznatijim nazivom “pčela ubojica”. Ona se, u usporedbi sa europskom vrstom pčela, odlučuje na ubod i do 3 puta brže, a eventualnog neprijatelja prati na mnogo veću udaljenost od svog “rođaka” iz Europe. Tako su primjerice, poljoprivrednici u Keniji koji su imali problema s krdima slonova koji su im uništavali usjeve, počeli koristiti ratoborne afričke pčele za obranu svojih polja, tako da pčele tjeraju slonove i po nekoliko kilometara.

Velika agresivnost i obrana svog područja kod takve nastale vrste traži i drugačiji pristup. Američki pčelari su naučili da trebaju nositi potpuno bijela odijela te pri radu s takvim zajednicama upotrebljavati mnogo više dima. Razmak između dviju košnica treba biti minimalno dva metra, a još je bolje ukoliko se između njih nalazi neko drvo ili grm.

Napadi ovih agresivnih pčela nisu rijetkost u Sjevernoj i Južnoj Americi.

Odgovori