Visinska bolest – Što je točno i kako se može liječiti?

Visinska bolest zapravo nema nikakve veze s promjenom nadmorske visine, već s promjenom sadržaja kisika u zraku koji udišemo. Što se više penjete, to je manje kisika u zraku.

Na visini od 2500 metara atmosfera sadrži upola manje kisika nego što ga ima u zraku na razini mora.

Ako se penjete sporo, nekih 300 metara dnevno, vaše će se tijelo vjerojatno prilagoditi tom smanjenju količine kisika, uz tek male neželjene učinke. Ali brzi usponi, kao kod sportskog alpinizma, uskraćuju vašem tijelu potrebne količine kisika, što rezultira pojavom visinske bolesti. Ključna komponenta visinske bolesti jest dehidracija.

Na velikim visinama, tekućina se seli iz krvi u tjelesna tkiva. Kako krv postaje gušća, dehidracija utječe na učinkovitu opskrbu hranjivim sastojcima i kisikom, te na uklanjanje toksičnih proizvoda. Posljedica je pojava glavobolje, umora i nelagode, te velike žeđi. Ono što možete učiniti kako bi ublažili ili izbjegli pojavu visinske bolesti jest da pijete puno bezalkoholnih napitaka prije nego počnete s usponom i nastavite u organizam unositi tekućine tijekom uspona. Obična voda ili sok u tu su svrhu posve dobri.

Neke ljekovite biljke koje mogu pomoći u slučaju da patite od visinske bolesti

Klinčićevac (Syzygium aromaticum). Eterično ulje klinčićevca bogato je eugenolom, sastojkom koji je moćan razrjeđivač krvi, antiagregant. Još neke biljke bogate eugenolom, poredane po njegovim količinama od bogatijih prema siromašnijima su: pravi piment (Pimenta dioica), lišće ljutog pimenta (Pimenta racemosa), sjeme mrkve, grmoliki bosiljak, cimetovac, list lovora i mažuran. Pomiješajte nekoliko antiagregantnih biljaka i dobit ćete osnovu za pripravu čaja za visine: u lonac uzavrele vode dodajte klinčićevac, piment, lovorov list, sjeme celera, cimetovac i mažuran, ovisno o raspoloživim količinama i vlastitom ukusu. Ako možete, u to dodajte bilo koju od sljedećih biljaka iz porodice metvica: bosiljak, planinski mravinac (Conila origanoides), čubar (Satureja hortensis) i timijan.

Bijeli luk (Allium sativum). Bijeli luk sadrži najmanje devet sastojaka koji pomažu razrjeđivanje krvi. Njegov antiagregantni učinak visoko je štovan u sprječavanju srčanog udara, ali pomaže i onima koji pate od soroche. Ostale biljke koje imaju antiagregantno djelovanje spadaju rajčica, kopar i koromač sa svojih sedam antiagregantnih sastojaka, crveni luk, ljuta paprika i soja sa šest sastojaka, te celer, mrkva i peršin, svaki sa po pet sastojaka. Sve ih možete skuhati u velikom loncu vode i dobit ćete Antiagregantnu juhu. Konzumiranje ove juhe od povrća prije odlaska u planine uistinu vam može pomoći u prevenciji od pojave visinske bolesti.

Metvulja (Monarda, različite vrste). Mnoge biljke iz porodice metvica sadrže timol, mentol ili menton, sastojke koji svi imaju antiagregantno djelovanje. Evo još nekoliko ljekovitih biljaka iz porodice metvica koje ih sadrže u većim količinama, poredanih od bogatijih prema siromašnijima: timijan, gola planinska metvica, bergamija, primorski vrijesak, planinski mravinac, limunska metvica, bosiljak i kalifornijski lovor.

Hrastova sjajnica (Ganoderma lucidum). Stanovnici azijskih planina ovu gljivu koriste na isti način kao što Peruanci koriste listove koke. Prema znanstvenim izvješćima, sjajnica je uspjela značajno ublažiti simptome visinske bolesti kod kineskih radnika koji su se u Tibetu za samo tri dana morali popeti na visinsku razliku veću od 5 tisuća metara. Teorijski se pretpostavlja da hrastova sjajnica povećava sposobnost organizma za apsorpciju kisika iz atmosfere.

Ginko (Ginkgo biloba). Ova biljka pojačava protok krvi kroz cijeli organizam, a posebno prema mozgu. U opitima provedenim na životinjama, kod štakora koji su hranjeni ginkom nesporno je došlo do bolje prokrvljenosti mozga, a time i veće otpornosti na uvjete nedostatka kisika u atmosferi.

Odgovori